Приказивање постова са ознаком predlog za čitanje. Прикажи све постове
Приказивање постова са ознаком predlog za čitanje. Прикажи све постове

понедељак, 30. јул 2018.

Estoril - Dejan Tiago Stanković

Autor je svoje delo nazvao ratnim romanom. To i jeste i nije tačno. Istina je da se sve događa u toku Drugog  svetskog rata ali u neutralnom Portugalu. Rat je pozadina, vest, milje. Hotel ESTORIL koji se nalazi pored Lisabona sve to prima u sebe.

Hotel Estoril Palacio
U njemu je sva Evropa: bogati, probisveti, prevaranti, kraljevi i princeze, sirotinja, Jevreji, šahista Aljehin, špijuni. I naravno Duško  Popov, zapravo lik po kome je stovoren Džems Bond. Konspirativno ime Tricikl.

Na tom malom prostoru buja život. Ipak sve je okolo razoreno, ali nade uvek ima. Ona je sakrivena u aeroplanima i usidrenom brodovlju, koji nude spas. Sav taj svet čeka prevoz, a do tada se vpli, špijunira, kocka. A da bi svi bili zadovoljni  javlja se i po neki komunista, onako pun ideala o pravednosti i jednakosti. Ne znadoh koje su sve države, osim Portugala, bile neutralne: Španija, Švajcarska, Švedska, Irska i Vatikan. Nama đavo nije dao mira. Kao i uvek.

Grb hotela
Roman obiluje živopisnim likovima, onima sa dna i onima sa vrha. Stanković koristi izraze meni drage, a pomalo zaboravljene: natrapao, nabasao ili u šreh. U šreh znači ukoso. Jaka reč, određuje pravac. U svemu. Ima takvih reči, kao recimo manj to. A znači e samo to još fali, nedostaje. A mečki na rupu objašnjava sva dešavanja, sve opasnosti i sve mogućnosti. Volim ovaj jezik, njime možeš sve da kažeš i sve objasniš. Koliko nijansi za jedan pojam: govori, zbori, ćućori, šapuće, dernja se, stvara rečovi, kazuje i pokazuje. Sjajno. Knjiga zaslužuje vašu pažnju!

недеља, 15. фебруар 2015.

Druid iz Sindiduna

     Preporuka za dane praznika. Knjigu u ruke!Samo za vas je napisao Vladislav Bajac „Druida iz Sindiduna“. Izmaštan susret Aleksandra Makedonskog i Joana Brekliena, keltskog mudraca. A moglo je i da se desi. Jer u istorijskim izvorima, a i na osnovu arheoloških ostataka, evidentno je da su keltska plemena boravila na našim današnjim prostorima otprilike do 15. godine pre naše ere kada ih Rimljani preseljavaju u Panoniju. Dovoljno vremena da se zamisli susret dve kulture, dva učenja i shvatanja sveta, negde u Podunavlju. A između svega toga Aristotel. Od tog susreta ostala su nam i imena. Keltsko pleme Skordisci prenelo je Rimljanima naziv Dunum – grad na njihovom jeziku. Te dovođenjem Singa ili Sinda Rimljani zatečeno keltsko naselje označavaju kao Singidunum.


Sami Kelti pak ugledavši visoku stenu iznad ušća Savusa u Danuvius izgovorili su Kaulijak. I to bi osnova keltskog Sindiduna, rimskog Singidunuma, slovenskog Gornjeg grada, turskog Kalemegdana i srpskog Beograda. A Latini su u čudu konstatovali reku sa dva imena: gornji tok je nosio ime po keltskoj boginji Danu, Danuvius a donji po starogrčkom Ister. Skordisci su bili oduševljeni rudnim nalazištem na brdu Angurion tj. Avali. Gradili su svoja staništa na Karaburmi, Rospi-Ćupriji, Guberevcu i osnovali u bližoj okolini Beograda: Vinču, Ritopek, Grocku... Neću više. Pročitajte knjigu.